PIROT, Od strateškog partnerstva pirotske Industrije odjeće „Prvi maj” sa čuvenom njemačkom firmom „Hugo Boss” po svemu sudeći neće biti ništa, ali je ova poznata firma u pregovorima sa pirotskom konfekcijskom kućom da se u pogonima „Prvog maja” za njihove potrebe sašije 30.000 odijela.
„Prvi maj” je od sredine juna prošle godine, posle poništenja privatizacije, u procesu restrukturiranja i traga za strateškim partnerom, a prvi put poslije nekoliko godina zaposliće nove radnike.
Privremeni zastupnik kapitala i v.d. direktora „Prvog maja” Veljko Krstić kaže za „Blic” da je do juče „Hugo Boss” bio potencijalni strateški partner za ovu fabriku u saradnji sa slovenačkom „Murom”.
– Njemačka firma je odlučila da ne širi svoje proizvodne kapacitete, ali da može da bude tehnička podrška dugogodišnjim partnerima. To su htjeli i sa „Murom”, ali je ona u stečaju. Predstavnici „Huga Bossa” su s nama kontaktirali preko „Mure”. Iako su naši kapaciteti dosta angažovani, prihvatili smo da za „Hugo Boss” sašijemo 30.000 odijela u ovoj sezoni. U završnoj fazi smo pregovora oko tog posla. Tokom ove nedjelje radićemo probnu količinu za njih. Mislim da ćemo to uraditi na najbolji način i na obostrano zadovoljstvo, tim prije što je cijena koju nam plaća „Hugo Boss” viša nego što plaćaju drugi partneri – ističe Krstić.
„Prvi maj” prvi put poslije niza godina ima potrebe za novim radnicima. Na oglas za zapošljavanje 40 radnika javilo se stotinak kandidata. Početkom iduće nedjelje poslije testiranja u filijali NSZ kreće obuka koja će trajati mjesec dana.
– Poslije te obuke ćemo odabrati najbolje. Zbog povećanog obima posla zaposlićemo 40 novih radnika. Sve je to u službi pripreme „Prvog maja” za strateškog partnera i da ova fabrika postane profitabilno preduzeće koje neće biti na jaslama države – kaže Krstić.
Predsjednik Samostalnog sindikata „Prvog maja” Zoran Živković kaže da je sindikat uvijek za zapošljavanje, a ne da radnici postaju tehnološki višak.
– Preduslov za to je da bude posla. U ovom trenutku malo je nelogično da imamo radnike koji nisu dovoljno uposleni, a s druge strane se najavljuje novo zapošljavanje. Nemamo precizne podatke o upošljavanju kapaciteta, ali se svake godine osjeća prelazak proizvodnje iz jedne za drugu sezonu. Imamo informacije da brigade za proizvodnju pantalona trenutno ne rade. Nadam se da će to što prije biti normalizovano – kaže Živković.
Vršilac dužnosti direktora Veljko Krstić kaže da se trude da prelazak iz proizvodnje odjeće iz jedne sezone u drugu što manje osjeti.
– Na dobrom smo putu da to prevaziđemo. Od 1.500 radnika ne radi njih 250. To će trajati nekoliko dana. Poslove za sezonu koja je pred nama smo uglavnom ugovorili i neke od ugovora ćemo potvrditi ovih dana. Ono što nam nedostaje popunićemo proizvodnjom za domaće tržište koja je godinama bila zapostavljena. Poslove sa određenim partnerima za koje radimo smo obnovili i povećali količine. Njemački „Drajkorn” je povećao narudžbine za 30 odsto u ovoj sezoni. Radimo i za „Merkatus”, zastupnika italijanskih firmi, kao i za „Lugijan”, koji postaje značajan partner. Od njih svakog mjeseca dobijamo u kontinuitetu narudžbinu od 8.000 pari pantalona i sakoa. Oni su za nas vrlo značajan partner, kao i irska firma „Daglas Graham” za koju takođe nastavljamo da radimo i ove godine – kaže Krstić.
Radnici podnose 1.200 tužbi
Predsjednik Samostalnog sindikata Zoran Živković kaže da će oko 1.200 radnika sudskim putem pokušati da naplate dug na ime isplaćenih plata do minimalne zarade, neisplaćenih regresa i toplog obroka za tri godine.
„Htjeli smo da to riješimo što jeftinije za fabriku. Još 2008. godine smo pokrenuli inicijativu za sudsko poravnanje, ali je kupoprodajni ugovor raskinut. I kad je imenovan privremeni zastupnik kapitala i izabran direktor krenuli smo ponovo sa istom pričom, ali od toga nema ništa. Dug je 2008. godine bio oko 300 miliona dinara”, kaže Živković. Veljko Krstić kaže da radnici treba da dobiju sve što im pripada. „Razliku u cijeni rada, nadoknade za topli obrok ili zaostali regres radnici treba da dobiju. Bojim se da pod plaštom zaštite interesa radnika i pod pritiskom velikog broja tužbi fabriku ne zaustavimo na putu da postane profitabilna. Prosjek plate u decembru je bio 17.700 dinara, u januaru 17.600, a u februaru 16.700 sa toplim obrokom. Jeste ispod minimalne cijene rada, ali s tim prosjekom plate nijedna tekstilna fabrika u Srbiji ne može da se pohvali“, kaže Krstić. Blic
