BANJALUKA, Dok je politika još prije dva mjeseca tvrdila kako kriza ne može «pregaziti Savu», ranjena globalna ekonomija se pokazala sposobnom da zgazi sve pred sobom. Capital.ba analizira kako se evidentno usporavanje domaće ekonomije odrazilo na broj zaposlenih u RS. Prvi rezultati su katastrofalni, blizu 10 hiljade nezaposlenih za poslednja tri mjeseca. Ekonomisti upozoravaju da tek treba očekivati da nas zapljusne talas otpuštanja.
__________________________________________________________
U posljednja tri mjeseca, gotovo deset hiljada ljudi u RS prijavilo se na Zavod za zapošljavanje dolazeći iz radnog odnosa. Tačnije 9870 lica, u odnosu na 8923 prijavljena iz radnog odnosa u ista tri mjeseca prethodne godine. Oko hiljadu lica obrazložilo je gubitak posla smanjenjem obima proizvodnje.
Da su teška vremena za zaposlene u industriji potvrđuju i podaci Zavoda za statistiku RS. U posmatranim mjesecima evidentiraju konstantan pad broja zaposlenih u industriji u odnosu na isti period prošle godine.
U januaru ove godine bilo je 2,5% zaposlenih manje nego u istom mjesecu prošle godine. Nadležni ipak smatraju da ekonomska kriza nije dominantni uzrok povećanju broja nezaposlenih i da u njemu učestvuje sa svega 10%. Direktor Zavoda za zapošljavanje Nedeljko Veselinović tvrdi da je među prijavljenima najviše sezonskih radnika i ljudi koji su radili privremene i povremene poslove. Ekonomista Rajko Tomaš smatra da su upravo sezonski radnici prvi na udaru krize. Ovaj profesor Ekonomskog fakulteta u Banjaluci vidi dva ključna faktora rasta nezaposlenosti.
«Prvi sigurno jeste usporavanje privrede zbog ekonomske krize koja se sve više ukorjenjuje u našoj privredi. Drugi faktor dolazi kao rezultat reakcije tržišta rada na mjere Vlade u smislu uvođenja veće legalnosti poslovanja.» Riječ je o promjenama Zakona o doprinosima kojima je regulisano da poslodavci moraju da plaćaju pune doprinose i za radnike na privremenim i povremenim poslovima. Na rast broja prijava u evidenciji nezaposlenih svakako utiče i sve veći broj državljana BiH koji su posao izgubili u EU ili susjednim zemljama. Do sada je zabilježena prijava 75 takvih lica, ali u zavisnosti od obima ekonomske krize u svijetu može se očekivati i njihova prava najezda.
BELENZADA: NIJE STRAŠNO
Nedvosmisleno, smanjenje narudžbi i obima posla, a time i otpuštanja radnika, prvo se osjetilo u tekstilnoj, metalskoj industriji i rudarstvu. Jelšingrad Livar je nakon otpuštanja 23 radnika, dogovorio sa sindikatom smanjenje radnih sati kako ne bi otpustili dodatnih 20% zaposlenih. Najnovija otpuštanja desila su se u zvorničkom Birču, gdje je bez posla ostalo 12 radnika obezbjeđenja. Ne treba zaboraviti i da je u ovom preduzeću prije pola godine otpušteno oko 250 radnika kao tehnološki višak. Nakon protesta zaposlenih u Banjaluci i zahtjeva menadžmenta za pomoć Vlada je odgodila blokadu računa zbog neplaćenih poreza, reprogramirala otplatu dugova i obećala kredit od pet miliona KM iz sredstava Investiciono razvojne banke RS. Uslov je da ne bude daljeg otpuštanja radnika i da plate budu redovne, što u posljednjim mjesecima nije slučaj, iako su plate umanjene.
Sindikati smatraju da održanje zaposlenosti, koji je Vlada RS postavila kao krajnji cilj mjera za ublažavanje efekata krize, nije dobro ako će ići na uštrb visine plata. Obrad Belenzada iz Konfederacije sindikata RS kaže da se «o socijalnim slučajevima mora brinuti Vlada, a ne poslodavci koji će to učiniti smanjujući plate svim zaposlenim». Belenzada vjeruje da poslodavci koji imaju u svojim planovima i nova otpuštanja, čekaju da profunkcionišu mjere Vlade i ispituju tržište. Dosadašnja otpuštanja nisu previše strašna, ako se taj trend ne nastavi, kaže predsjednik Konfederacije sindikata. U izvjesnom nastavku tog trenda i jeste problem.
PAD PROIZVODNJE OD 5,6 %
Trenutni pokazatelji govore o smanjenju industrijske proizvodnje u RS u januaru za 5,6% u odnosu na januar pošle godine. U spoljnotrgovinskoj komori BiH upozoravaju da cijeli region tone u recesiju, a efekte institucionalnih mjera čekamo u drugoj polovini godine. Naime, uvoz i izvoz BiH sa zemljama iz CEFTA sporazuma za 20-30% je niži u ovoj godini. Niko ne zna koliko duboko kriza može da dosegne. Profesor Tomaš smatra da «Nema toga u ovoj zemlji ko može garantovati da krize neće biti, da veliki broj ljudi neće ostati bez posla, da standard velikog broja ljudi neće pasti, da neka preduzeća neće bankrotirati i slično.»
Jedna od najvažnijih poluga u Vladinoj namjeri održanja privrede i zaposlenosti je Investiciono-razvojna banka. Uvela je, pored šest postojećih kreditnih linija i posebnu liniju za tekstilnu, kožarsku i obućarsku industriju, koja je posebno pogođena krizom. Izmjenama pravila kreditiranja, prema riječima direktora IRB-a Brane Stupara, biće izbrisan dio o obaveznom dodatnom zapošljavanju, a novi uslov je zadržavanje postojećeg broja radnika. IRB, prema njegovim riječima, u ovoj godini raspolaže sa 440 miliona maraka.
Krediti za preduzeća su limitirani na pet miliona KM, ali će biti izmjenjen dosadašnji odnos 70:30 kada je riječ o namjeni za osnovna i obrtna sredstva. Po novim pravilima, odnosno konkretizovanim mjerama Vlade po 50% novca od kredita IRB-a preduzeća će moći da koriste na osnovna i obrtna sredstva. Stupar uvjerava da će IRB kontrolisati realizaciju kredita koja mora biti u skladu sa biznis planom koji preduzeća prilažu uz kreditni zahtjev.
FISKALIZACIJA “POMOGLA”!
Mjere Vlade, prema mišljenju profesora Tomaša, mogu biti od koristi u održanju zaposlenosti, ali su one kratkog daha. «Činjenica je da ako ljudi budu opstajali na subvencijama Vlade, vrlo brzo će ponestati novca i takvi programi će biti ugroženi.», smatra Tomaš. Dodatni je problem što mi «krizu za trku» odavno imamo.
Traje već 15 godina i zove se nebriga vlasti za ekonomiju.Uz nju neminovno stižu zakoni tržišta i nemilosrdna konkurencija. Na sve to i reformski zakoni koji nose svoje žrtve. Fiskalizacija je u najnezgodnijem trenutku postala kap koja je prelila čašu za hiljade malih trgovinskih i zanatskih radnji u RS. Oko 450 odjavljenih samo u Banjaluci, što podrazumijeva ostanak bez posla najmanje po dva zaposlena. Prema podacima Udruženja malih trgovaca, samo u Banjaluci je u posljednja tri mjeseca bez posla ostalo oko 1500 ljudi, jer je više od 450 trgovinskih i zanatskih radnji zatvoreno. Niko ne zna koliko ih je ukupno u RS.
Uzdanica Vlade kada je riječ o održanju zaposlenosti svakako su i veliki infrastrukturni projekti u najavi. Gradnja autoputeva, energetskih i drugih objekata može da pomogne u održanju zaposlenosti. Dobra je i kao osnova za dugoročni razvoj, kada kriza bude prevaziđena. Međutim, za pokretanje ovih projekata je potreban novac. Profesor Tomaš smatra da je pitanje koliko će biti snage da se ti projekti realizuju, pogotovo ako je novac potrebno obezbjediti kreditima u inostranstvu.
Kako kriza trese našu ekonomiju sada već decenijama, ova globalna, našoj ekonomiji može zadati završni udarac. «Izvoz će biti jako otežan, mali broj naših roba moći će da prođe zaoštrene uslove konkurencije na svjetskom tržištu, uz to će biti smanjeni i domaći prihodi, pa nećemo moći da uvozimo kao ranije. To će se odraziti na pad obima u uslužnim djelatnostima kao što su transport, špedicija i sl. Na kraju veliki broj ljudi koji su imali obezbjeđenu iole stabilnu egzistenciju naći će se na udaru.»
Ovaj scenario profesora Tomaša, mjere Vlade mogu samo da ublaže. tzv. vanredne mjere, od kojih je većina ustvari bila potrebna godinama unazad, mogle bi imati efekta, ako kriza ne potraje predugo.
Za CAPITAL.ba piše: Vladimir Šušak
Komentariši