Savanović: “Željeznice RS” čekaju bolni rezovi

BANJALUK, Preduzeće “Željeznice RS” (ŽRS) nisu dobro počele ovu godinu kada su u pitanju prihodi, koji su u prva četiri mjeseca smanjeni zbog manje prevezene robe, rekao je u intervjuu za “Nezavisne” Dragan Savanović, generalni direktor ŽRS.

On je kazao da su prihodi, u odnosu na prošlu godinu, mjesečno manji za nešto više od milion maraka, što bi, ako se tako nastavi, moglo dovesti do smanjenja prihoda od 12 miliona na godišnjem nivou.

To će, kako je kazao, uzrokovati bolne rezove i uštede, što se prije svega odnosi na smanjenje broja radnika i troškova za bruto plate i zarade.

NN: Da li su ŽRS spremne za restrukturiranje i na koji način će biti sproveden taj proces?

SAVANOVIĆ: U principu, proces restrukturiranja “ŽRS” je već počeo. Mi smo prošle godine napravili određene planove i redoslijed koraka za pokriće gubitaka i neku vrstu ozdravljenja, finansijskog saniranja poslovanja preduzeća. U ovoj godini bi trebalo to da se nastavi. Stalno pričam da to nije jednostavan i kratkoročan proces, jer se to u drugim zemljama bivše Jugoslavije već dešava i traje tri-četiri godine, što je predviđeno i našim planovima. Proces treba da uvažava evropske direktive i dobre prakse i mi bi trebalo tome da se prilagodimo i da osposobimo ŽRS na sličan način. Taj proces se, dakle, odvija, a u skladu s tim je i aktuelna procedura donošenja novog zakona o željeznicama u RS, tako da će i on omogućiti da restrukturiranje ide brže i jednostavnije.

NN: Koje su glavne novine u tom novom zakonu?

SAVANOVIĆ: Ključna stvar je da se zakonom definiše da željeznička infrastruktura ne bude vlasništvo ŽRS, nego vlasništvo RS. Dakle, da Vlada preuzimanjem zemljišta i objekata na željeznici postane vlasnik i, u stvari, to je izjednačavanje sa drugim vidovima saobraćaja. Konkretno mislim na drumski saobraćaj i mogućnost da željeznice dođu u povoljniji položaj u odnosu na sadašnje stanje, odnosno da se izjednače sa drumskim saobraćajem. I drum i željeznice i drugi vidovi saobraćaja su jedan saobraćajni sistem u kojem ne bi trebalo da budemo jedni drugima konkurenti. Ono što pogrešno shvataju i mediji, a i neki političari je da je to jedno drugom konkurencija, a u stvari ne bi trebalo da bude. Ako već tako posmatramo, onda bi po nekim pravilima trebalo da bar imamo jednake startne uslove, a to podrazumjeva da kako se RS odnosi prema putevima i autoputevima, tako bi trebalo i prema željeznicama. Da bi to moglo biti tako, potrebno je da vlasnik željeznica bude Vlada, bar kada je u pitanju infrastruktura, kako i nalažu evropske direktive, tako da sva ulaganja u investiciono održavanje, nove investicije i modernizaciju treba da bude obaveza Vlade. Zakonom je predviđeno da ŽRS budu menadžer infrastrukture i na osnovu tog zakona Vlada bi trebalo da donese odluku da ustupa ŽRS pravo upravljanja, a onda to podrazumijeva da regulaciju saobraćaja vrše ŽRS, da prave planove i programe, koje treba da usvoji Vlada za investicije i održavanje, koje bi se, naravno, finansiralo iz prihoda koje ostvaruje Vlada. Dakle, ti prihodi bi mogli biti djelimično iz budžeta, kreditnih sredstava ili možda akciza koje bi svakako trebalo uvesti i za željeznice, kao što su uvedene za puteve i autoputeve. To je način na koji se željeznička infrastruktura može finansirati i modernizovati, jer u ŽRS u prethodne tri decenije gotovo ništa nije ulagano.

NN: Da li se dovoljno radi na modernizaciji infrastrukture i voznog parka u ŽRS?

SAVANOVIĆ: U zadnjih pet-šest godina urađen je remont pruge na dionici od Srpske Kostajnice kod Doboja do mosta na Vrbasu, a u ovom času počeo je projekat modernizacije signalizacije telekomunikacija na toj dionici. Onda nam ostaje dalje od mosta na Vrbasu preko Banjaluke, Prijedora, Novog Grada do mosta na Uni i granice sa Hrvatskom. To je prioritet zbog postojanja rudnika Omarska i Ljubija, jer je to najveće izvorište robe, ali i zbog velike koncentracije stanovništva. Tu dionicu treba modernizovati, jer današnji putnik traži veći komfor, ne samo u putničkom vagonu, nego i bolju bezbjednost i veće brzine. Drugi prioritet je svakako veza dalje na istok od Doboja, preko Petrova, kroz FBiH preko Tuzle, do Zvornika, gdje su takođe značajni privredni objekti. Dakle, modernizacija i obnova pruga ide, ali presporo. Previše smo vremena propustili, tako da se taj tempo mora ubrzati da bismo mogli pratiti evropske trendove, gdje se mnogo ulaže u željeznice, i uvijek upozoravam da mi ne bismo smjeli zapostaviti željeznice. Kada su u pitanju vozna sredstva, tu je veoma loše stanje. Imamo vozni park brojčano prilično veliki i u eksploataciji dovoljan broj lokomotiva, ali sve su one stare preko 40 i više godina. U njih, osim redovnog održavanja i glavnih opravki, kako se radi po pravilima struke, nije ulagano i nisu vršene modernizacije, i s te strane su te mašine neefikasne, vrlo skupe za održavanje i već je na tržištu veoma teško naći rezervne dijelove za njih. Sve to otežava poslovanje, a sa druge strane, daje lošiju uslugu i pravi veće troškove.

NN: Kakvo je tekuće poslovanje “Željeznica RS”?

SAVANOVIĆ: Može se reći da su ŽRS u zadnjih pet godina imale ustaljen prihod iz djelatnosti, koji se kretao između 40 i 45 miliona KM na godišnjem nivou plus 25 miliona KM, koliko je Vlada izdvajala po osnovu obaveze za sufinansiranje održavanja pruga i za subvenciju putničkog saobraćaja, koji obavljamo, ali koji ne pokriva ni dio svojih troškova. U ovoj godini poslovanje je izraženo negativno, odnosno prihodi su negativni u odnosu na prethodnu godinu, u prosjeku po mjesecu nešto više od milion maraka, što će, ako se ovako nastavi, na godišnjem nivou predstavljati jedno značajno smanjenje prihoda. Oni bi mogli biti manji za oko 12 miliona KM i mi smo sada došli da pripremamo rebalans plana poslovanja. Maksimalno smo smanjili troškove javnih nabavki, ali su prihodi toliko mali da smo već došli u situaciju da kasnimo sa isplatama dobavljačima, čak i radnicima. Evo, u zadnjih pet godina se nije dešavalo da plata kasni, ali do danas nije isplaćena plata za april, a kraj je maja. Nije to toliko alarmantno kašnjenje, ali ako se ovakav trend nastavi, dodatno će nam padati prihodi. Ne obećava da će privreda proraditi i da će se povećati prevoz robe iz rudnika Omarska, da će Željezara raditi većim kapacitetom. Oni su kao bazna industrija zbog situacije na tržištu željeza u svijetu smanjili proizvodnju. Mi smo prošle godine prevezli preko dva miliona tona samo rude iz Omarske za Zenicu, a ove godine je ugovoreno samo 1,1 milion tona. Ugalj, koks, krečnjak i druga roba su te koje tradicionalno pripadaju željeznici, i na svu sreću, još ih kamioni ne mogu voziti, mada drumski lobiji pokušavaj i tu da se ubace.

NN: Dakle, prihodi će sigurno biti manji. Kakve će posljedice izazvati?

SAVANOVIĆ: Svakako, nama za ovu godinu, sa ovakvim poslovanjem nedostajaće iz djelatnosti preko 12 miliona KM i na sjednici Nadzornog odbora preduzeća Uprava je dobila zadatak da taj nedostatak sredstava određenim mjerama moramo riješiti. Koje su to mjere? U svakom slučaju, to je smanjenje broja zaposlenih. Novi zakon o radu daje mogućnost čekanja, ali se to ne može primijeniti jer nema opšteg kolektivnog ugovora. Sve to ide sporo, obaveze se gomilaju. Sa sindikatima smo imali u zadnje vrijeme korektne razgovore, svjesni su situacije u kojoj se nalaze ŽRS i kompletna RS. U svakom slučaju, imamo jasan zadak i nalog od Nadzornog odbora da troškove koji se odnose na bruto plate i zarade smanjimo za nekih najmanje 10 miliona maraka. Dakle, može se reći da ŽRS očekuju bolni rezovi.

NN: I prethodnih godina je smanjivan broj zaposlenih?

SAVANOVIĆ: Trošak radne snage u ŽRS je više od 70 odsto ukupnih troškova. Prihod iz djelatnosti nikada nije mogao pokriti samo plate i obaveze iz plata, tako da je to jedan debalans koji smo pokušavali riješiti. Još 2011. godine smo predlagali da se odmah smanji broj zaposlenih za nekih 450. Taj plan je prihvaćen, ali nije se mogao realizovati zbog štrajkova, protesta, političkih pritisaka, posebno iz lokalne zajednice Doboj. On jeste u principu realizovan, ali kroz period od pet godina, jer sam nastojao da se zapošljavaju samo ljudi tamo gdje je to neophodno. Tako da je to rezultiralo da sa 3.646 radnika koje sam naslijedio 2011. godine, kad sam imenovan, na današnji dan imamo 3.147 radnika. Nezavisne novine