BRATISLAVA, Vodeće slovačke medijske kuće kolektivno su povukle donedavno nezamisliv potez: uvele su pretplatu na svoje internet sadržaje.
Slovačka je 2. maja postala prva zemlja čiji su najčitaniji mediji obustavili besplatnu dostavu najboljih, “premium” sadržaja posjetiocima svojih stranica. Zbirna mjesečna pretplata za devet web magazina iznosi tek nešto više od dvadeset kuna, što sebi može priuštiti praktično svaki Slovak. Sistemom pretplate upravlja kompanija Piano Media, čiji je izvršni direktor Tomas Bella smislio strategiju naplate. Kupci plaćaju mjesečnu naknadu kreditnim karticama Piano Mediji, koja potom prebacuje ugovoreni postotak svojim klijentima izdavačima, zadržavajući 30 odsto za sebe.
“Svi bismo htjeli slobodno cirkulisanje informacija, no neki mediji više ne mogu preživljavati samo od prihoda od oglasa”, poručio je Bella. Dok je bio urednik tiražnog dnevnika SME, Bella je pokušao uvesti naplatu pristupa svom internet izdanju, ali nije bilo dovoljno pretplatnika. Slovaci su jednostavno zaključili da će zaobilaziti SME i posjećivati portale koji su i dalje besplatni.
Shvativši da nijedan dnevnik ne može sam izgurati prelaz na pretplatu, Bella je krenuo u pregovore s većim brojem izdavača, koji izdaju Pravdu, SME, sportski dnevnik i sedmične magazine. Budući da je osnova najpopularnijih medija istovremeno podigla naplatni zid, izgledi za uspjeh projekta značajno su veći no da se jedan medij sam odlučio na takav potez.
Prve su procjene govorile da bi se na pretplatu moglo odlučiti između 0,8 i 1,5 odsto slovačkih državljana, dakle između 45.000 i 85.000 građana. Bella je zadovoljno objavio da je već u prva dva dana ostvaren cijeli mjesečni plan prihoda od pretplate. Koncepcija kolektivnog uvođenja pretplate na odabrane sadržaje mogla bi zaživjeti i u drugim manjim zemljama čiji jezici nemaju karakter svjetskih i čiji mediji stoga nemaju inostranu konkurenciju. Slovenci, Česi, Mađari ili Rumunji mogli bi lagodno preslikati slovački model, pod uslovom da vodeći izdavači postignu sporazum unutar državnih granica.
Hrvatski bi mediji već mogli naići na prepreke, jer bi se dio potencijalnih pretplatnika zaista prebacio na čitanje bosanskih ili srpskih intrenet izdanja, ukoliko bi ovi ostali besplatni. Stoga bi uspjeh uvođenja pretplate u bilo kojoj od četiri države gdje je u upotrebi južnoslavensko štokavsko narječje zavisi o konsenzusu svih većih regionalnih igrača.
Države u kojima se govore veliki svjetski jezici nalaze se u nepovoljnijem položaju, jer je gotovo nemoguće postići dovoljan stepen koordinacije izdavača iz svih zemalja u kojima se govori isti jezik. Zato Bella kaže da se “ne bi usudio pokušati istu stvar u UK ili SAD.”
Elitni mediji s velikom tradicijom i prestižem možda uspiju i sami: ove se godine na samostalno uvođenje naplate odvažio New York Times, nakon što je već jednom to pokušao, pa odustao.
Poslovni model po kojem korisnik usluge mora davaocu predati zakonsko sredstvo plaćanja narod prihvata kao razuman i logičan u svim slučajevima, osim kod novinskog izdavaštva. Tako se dio slovačke javnosti pobunio protiv naplate online sadržaja, smatrajući neprihvatljivim da izdavači od čitalaca traže novac u zamjenu za pružene usluge. Pokrenute su dvije protestne grupe na Facebooku, a jedna ad hoc formirana organizacija razmatra podizanje tužbe protiv Piano Medije zbog navodnog kršenja prava o slobodi informisanja. Za pravo proizvođača da za prodata dobra pribavi protivvrijednost u novcu dotični vjerojatno nisu čuli. Poslovni.hr
