BEOGRAD, Iako je Srbija sa skromnim rastom BDP-a ostvarenim u drugom i trećem kvartalu od 1,5-2 odsto, tehnički izašla iz recesije, ipak nije izašla iz krize.
Stvarni izlazak iz krize se neće dogoditi ni ukoliko se u 2011. ostvari projektovana, troprocentna privredna ekspanzija, već tek kada se godišnja stopa rasta ustali, u dugoročnijem periodu, na najmanje šest do sedam odsto godišnje, naglašavaju ekonomisti.
Eksperti kažu da je takav pozitivan razvoj u srpskoj privredi moguće očekivati, u najboljem slučaju, tek 2012. a možda i kasnije, kada se i u svjetskoj ekonomiji situacija u potpunosti stabilizuje, a stopa globalnog rasta znatnije uveća.
Veće investicije, brže otvaranje novih proizvodnih pogona i radnih mjesta, jačanje izvoza, uz istovremeno smanjenje troškova države – to je, u najkraćem, model od čije će uspješne realizacije, prema ocjeni ne samo vladinih zvaničnika već i mnogih istaknutih domaćih eksperata i preduzetnika, zavisiti kako će krhka srpska privreda prebroditi još jednu tešku godinu, kakva će sigurno biti 2011.
Privredna kriza poput ove koju sada preživljava Srbija zahtjeva da se takve teškoće prevaziđu i pojačanom brigom države za najsiromašnije slojeve stanovništva.
Obaveza da se za socijalno najugroženije slojeve stanovništva u krizi izdvaja više novca nije samo dodatni „teg” za ionako prenapregnuti budžet Srbije, već i veliki motiv kreatorima njene ekonomske politike da novi privredni model, koji treba da bude znatno uspješniji od dosadasnjeg, primjenjuju odlučno i sa brzim pozitivnim efektima.
Dobra vijest je, međutim, stigla iz Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA), čiji je direktor, Božidar Laganin, izjavio da se tokom ove godine može očekivati priliv stranih investicija u Srbiju u vrijednosti od četiri milijarde dolara.
Procjenjeni nivo stranih investicija, kao i sva druga ulaganja, neće biti dovoljna da u kratkom roku i drastično skrešu veoma visoku stopu nezaposlenosti (u Srbiji sada ima više od 700.000 ljudi bez posla), ali će svakako doprinijeti bitnom poboljšanju opšte poslovne klime i izgleda da se snažnije i trajnije krene ka ekonomskom boljitku.
Izvoz je tokom cijele tekuće decenije bio prava rak – rana srpske privrede, a sve makroekonomske analize pokazuju da je to jedan od osnovnih razloga što Srbija ekonomski sve više zaostaje ne samo u odnosu na najrazvijenije, već i neke zemlje iz našeg bližeg okruženja.
Podatak da je prošle godine izvoz Srbije opao, u odnosu na 2008. za oko 20 odsto, na oko osam milijardi dolara i da je bio osjetno manji nego hrvatski, a o slovenačkom da se i na govori, upućuje na zaključak da treba preduzimati radikalne mjere u cilju bržeg osposobljavanja naše privrede za sve težu bitku na međunarodnom tržištu.
Prošle godine situacija u izvozu je, sudeći prema podacima zvanične statistike, bila bolja nego u 2009. jer je pokrivenost eksporta importom uvećana na nekih 57 do 58 odsto, što je priličan napredak ako se zna da je polovinom ove decenije bila jedva oko 40 procenata.
U toku 2011. svjetska trgovina bi trebalo da se uveća za osam odsto, nakon 12-procentnog uspona u 2010, što znači da se eksportno usmjerene ekonomije mogu nadati boljitku, uprkos relativno sporom izlasku globalne ekonomije iz najdublje krize u proteklih osam decenija.
Srbija je trebalo, kako navode ugledni domaći ekonomisti i preduzetnici, u minulih deset godina da stvori armiju sastavljenu od najmanje dvadesetak hiljada mladih i sposobnih menadžera koji bi znali da našu proizvodnju ne samo podignu na znatno viši nivo od sadašnjeg, već i pronađu atraktivna tržišta u inostranstvu.
Malo je, međutim, primjera poput bačkopalanačkog „Sintelona” koji je, tokom proteklih 15 godina, uspio da zahvaljujući svom sposobnom menadžmentu pronađe uspješnog stranog partnera – kompaniju „Tarket” – i u tom periodu podigne vrijednost svoje produkcije za stotinak puta, istovremeno višestruko uvećavajući plasman u Rusiju, Ukrajinu i neka druga sve izazovnija strana tržišta.
Baš zbog nekorišćenja velikih mogućnosti koje Srbiji pruža ranije sklopljeni ugovor o slobodnoj trgovini sa Ruskom Federacijom, a potom i sa još nekim drugim članicama Zajednice Nezavisnih Država, naša zemlja ima, između ostalog, svake godine više od milijardu dolara deficita u robnoj razmjeni sa Rusijom.
Taj deficit bi, kako ističu stručnjaci Privredne komore Srbije, mogao vrlo brzo da se prepolovi, ako ne i eliminiše, kada bi uspeli da na ogromno rusko tržište plasiramo „velike serije” poljoprivrednih proizvoda, voća i povrća, konzervisane hrane i mesnih prerađevina.
Umjesto toga, naši eksporteri na ruskom, ali i većini drugih stranih tržišta, još prodaju „svako za sebe” i u malim količinama, pri čemu smo i dalje „specijalisti” za prodaju sirovina, a mnogo manje finalnih proizvoda.
Najnoviji pokušaj da se u Rusiji napravi veliki i zajednički srpski distributivni centar je, prema svemu sudeći, još samo dobar plan, a ne posao koji se ubrzano privodi kraju.
Pod pritiskom Međunarodnog monetarnog fonda, ali i sve teže privredne krize, Skupština Srbije je prošle jeseni usvojila Zakon o fiskalnoj odgovornosti, čija bi dosljedna primjena trebalo da do polovine ove decenije rezultira smanjenjem budžetskog deficita na manje od jedan odsto BDP-a, što je nivo koji se zahtjeva od zemlje koja teži ulasku u Evropsku uniju. Već u ovoj godini naš budžetski deficit treba da se smanji na 4,1 odsto BDP -a, sa prošlogodišnjih 4,8 procenata. Od ispunjenja tog važnog segmenta vladine ekonomske politike u mnogome će zavisiti i svi drugi bitni makroekonomski parametri, uključujući projektovni nivo inflacije i kursa dinara, kao i sposbnost da uredno servisiramo prispjele obaveze prema stranim povjeriocima. Tanjug
