BEOGRAD, Srbija u 2009. godinu ulazi sa elektroenergetskim sektorom koji pati od istih boljki kao i poslednjih dvadeset godina.
Zloupotrebe električne energije kao socijalne kategorije, sve većeg zaostatka u njenoj proizvodnji i zatvorenog monopolizovanog tržišta. Takva politika onemogućila je investicije u nove proizvodne kapacitete i dovela Srbiju u sve veću zavisnost od uvoza električne energije.
Prema ozbiljnim računicama, gledano po današnjim cijenama, građani Srbije će za uvoz električne energije već od 2012. godišnje izdvajati oko 300 miliona evra. Uvoz, međutim, ne može biti dugoročno riješenje jer postoje ograničenja u kapacitetu prenosne mreže koja znače da se može uvesti samo određena količina energije.
Država niskom, dotiranom cijenom struje i danas podjednako pomaže siromašne slojeve stanovništva, ali i bogate ljude koji jeftinom strujom griju bazene i industriju i to je jedan od ključnih razloga zašto nema novih ulaganja u elektroenergetiku.
Skoro svi političari nisu spremni da objasne građanima da bi struja sada trebalo da poskupi, kako bismo u narednih deset godina imali sigurno snabdevanje po najnižim cijenama. Država, a ne EPS, treba da pomogne onima koji imaju problem da plate realnu cijenu energije.
Izradom detaljnih socijalnih karata, i postepenim prevođenjem industrije na tržišnu cijenu električne energije, stvoriće se uslovi za prekid nepotrebnog rasipanja sredstava poreskih obveznika i neophodan prostor za rentu investitora.
„Političari nastoje da cijenu energenata, a posebno električne energije, drže na što nižem nivou, što dovodi do sukoba kratkoročnih političkih ciljeva i dugoročne potrebe da se obezbijedi dovoljno sredstava za izgradnju novih objekata. Kratkoročni ciljevi politike su da cijena električne energije bude relativno niska ali problem je u tome da tako niska cijena električne energije onda ne obezbeđuje dovoljno novca da se grade novi kapaciteti. U dugom roku, to dovodi do toga da je energija skuplja nego što bi trebalo da bude”, kaže Vuk Hamović, predsjednik energetske kompanije „Energy Financing Team” (EFT).
Pored problema sa cjenovnom politkom, Srbija nema iskustva sa dolaskom velikih investitora u oblasti energetike. Parlament Srbije je Zakon o energetici, kao uostalom i strategiju razvoja energetike, usvojio još 2004. godine. Gotovo ništa značajno planirano ovim dokumentom do sada nije sprovedeno u djelo.
„Srbija nema definisane podzakonske akte u oblasti energetike a ti akti zainteresovanom investitoru trasiraju put od namijere do realizacije. Zato i nema privatnih investitora, oni su od naše države onemogućeni da dođu u Srbiju i ulažu u ovdašnju energetiku”, kaže stručnjak za energetiku Zorana Mihajlović-Milanović.
Direktor centra za odnose s javnošću te kompanije Momčilo Cebalović je kazao “svi proizvodni kapaciteti EPS-a rade stabilno i gotovo da nema nekih problema u distributivnom djelu”.B92
Komentariši