BEOGRAD, Šta je ono što u uslovima savremenog života definiše uspjeh?
Neki će reći da je uspjeh osjećanje sreće. Neki drugi smatraju da je to pitanje slobode. Svakako, ima mnogo i onih koji će insistirati na tome da se pitanje uspjeha tiče isključivo svote na računu u banci. Ima i onih koji će biti obazrivi. Na kraju krajeva, na kraju riječi “uspjeh” nalazi se “peh”. Nikada nije na odmet biti pomalo sumnjičav. Svako od nas ima priliku da definiše uspjeh na neki svoj način. Međutim, jedna stvar ostaje univerzalna: svi želimo što više tog magičnog sastojka karijere.
Što više pričamo o uspjehu, postaje jasnije da postoje stvari bez kojih se ne može biti na vrhuncu karijere: ambicija, intuicija, konkretnost u preduzimanju akcija, hrabrost, liderska aura. To su vrline koje pomažu da se stigne do cilja na vrhu, bez obzira na to da li je riječ o velikoj i moćnoj kompaniji ili nekom tek započetom malom porodičnom biznisu. Možda se poslovi razlikuju (razlikuju se, sigurno), ali principi kojima stičemo određeni (moćni) poslovni položaj uglavnom su isti. Da li je uspjeh onda pitanje strategije? Da li je uspjeh nešto što se živi, baš kao što treba da radimo da bismo živjeli, a ne da živimo da bismo radili? Razlika nije mala.
Ono čega se treba dobro čuvati jeste pohlepa. Nova kola, veća plata, više kvadrata stana i tako dalje. Sve je to lijepo, ali kada ova lista ode u nedogled, ne govorimo više o ambiciji i želji za uspjehom. Ambiciozan čovjek, rekli su mudri rimski filozofi, sanja snove veće od sebe samog. Kroz napor da ih dostigne čovjek raste, usavršava se i postaje bolji – čovjek. Ambicija nije rezultat nego proces. Uspjeh takođe; proces tokom kojeg se trudimo da pobijedimo svog najvećeg neprijatelja – sebe samog. S media
