Piše: Dražen Cvijanović, doktor ekonomskih nauka
Pandemija virusnog oboljenja COVID-19 već skoro dva mjeseca onemogućava normalno funkcionisanje privrednog života u Republici Srpskoj i BiH, a i u inostranstvu. U pojedinim zemljama i duže od dva mjeseca.
Sada, kada se medicinski aspekt borbe sa pandemijom kod nas (po procjenama stručnjaka) bliži kraju, ostaje da se povede borba za ekonomski oporavak privrede, koja je pretrpjela, i još uvijek trpi ogromnu štetu. Neće to biti ništa lakša „utakmica“ od ove „utakmice“ koja se vodi na polju zdravstvenog sistema i medicinske struke.
Ono što je izvjesno jeste da će borba za ekonomski oporavak biti mnogo dugotrajnija, te u tom pogledu možemo reći da smo još na početku. Čak i prognoza MMF-a o privrednom rastu BiH u 2020. godini od -5% ne djeluje u ovom momentu toliko pesimistično i, ako bismo uspjeli da ostvarimo ovu prognozu, moglo bi se reći da možemo biti zadovoljni.
Ono što se tokom medicinske borbe sa pandemijom u cijelom svijetu nametnulo kao najbolji odgovor na pandemiju jeste disciplina. Disciplina u poštovanju mjera samoizolacije, disciplina u pogledu sprečavanja kontakata, disciplina i odgovornost za sebe i druge itd.
Disciplina, pomalo zaboravljena i zapostavljena riječ kod nas tokom posljednjih decenija, se ponovo nametnula kao rješenje problema. Disciplina se tokom pandemije svakodnevno zahtijevala od najviših medicinskih, intelektualnih i društvenih elita, kao i od političkog vođstva. Riječ „disciplina“ je odjednom preplavila medijski prostor.
I zaista, ogromna većina stanovništva je pokazala izrazito visok nivo discipline. Nivo discipline koji bi prije samo nekoliko mjeseci bio nezamisliv. Ogromna većina stanovništva disciplinovano drži distancu, disciplinovano nosi maske i rukavice, disciplinovano poštuje ograničenje kretanja i druge mjere. I eto, već se nazire kraj brobe zdravstvenog sistema sa pandemijom, a ocjene su da smo se u tom segmentu pokazali dosta uspješnije od mnogih najrazvijenijih zemalje Evropske unije.
Međutim, šta ćemo sada?
Mnoga privredna društva ne rade ili rade smanjenim kapacitetom, mnogi su ostali bez inotražnje za svojim proizvodima, mnogi zaposleni će ostati bez posla i egzistencije, jedan dio će imati smanjene prihode i sl. Čini se da ekonomske posljedice još uvijek nije moguće u cjelini sagledati i kvantifikovati. Postavlja se pitanje, na koji način povesti borbu za ekonomski oporavak privrede i društva u cjelini.
U tom segmentu, mnoge države, posebno one ekonomski najsnažnije, će pokrenuti velike pakete pomoći privredi u cilju podsticanja oporavka. Najveće centralne banke će posegnuti za nekonvencionalnim mjerama monetarne politike u cilju podsticanja likvidnosti tržišta. Neke od nekonvencionalnih mjera monetarne politike koje se mogu očekivati su masivni programi kupovine različitih aktiva (npr. državnih, ali i korporativnih obveznica), proširene operacije pozajmljivanja, a sa politikom negativnih i niskih kamatnih stopa će se nastaviti i u vremenu koje je pred nama. Slične mjere se mogu očekivati od američkog FED-a, Evropske centralne banke i drugih najvećih centralnih banaka.
Neke zemlje će pokušati da podstiču tražnju i kroz nekonvencionalne mjere kao što je npr. „helicopter money“. Ovakvu najavu imamo u Srbiji, gdje bi svaki punoljetni građanin trebao da dobije po 100 evra od države. I kod nas će država preduzeti i već preduzima određene mjere pomoći privredi u skladu sa svojim fiskalnim kapacitetom. Sa druge strane, u segmentu monetarne politike u BiH nema na raspolaganju mnogo mjera zbog principa na kojima funkcioniše Centralna banka BiH.
Međutim, ostavimo po strani mjere koje će preduzeti država. Šta može da učini svaki pojedinac na individualnom nivou? Da li je disciplina ključ i u ekonomskom segmentu borbe sa posljedicama pandemije virusa COVID-19? Prostor gdje svaki pojedinac i sektor domaćinstava u cjelini može uticati na uspjeh u borbi sa ekonomskim posljedicama pandemije jesu izdaci za finalnu potrošnju domaćinstava.
U BiH izdaci za finalnu potrošnju domaćinstava iznose više od 25 milijardi KM na godišnjem nivou i čine oko 74% GDP-a Bosne i Hercegovime mjerenog prema rashodovnom pristupu. Sigurno je da se u ovom segmentu krije ogroman potencijal da sami pomognemo u prevazilaženju ekonomskih posledica pandemije, jer za oporavak privrede je neophodna tražnja.
Ako bismo, hipotetički, uspjeli da na jednom opštedruštvenom nivou postignemo koncenzus da nam je potrebna disciplina u opredjeljenju da kupujemo domaće, sigurno je da bi u jednom velikom dijelu izdataka za finalnu potrošnju domaćinstava mogli da povećamo tražnju za domaćim proizvodima.
Na primjer, u ukupnim izdacima za finalnu potrošnju domaćinstava u BiH sa oko 30% učestvuju hrana i bezalkoholna pića, oko 10% alkoholna pića, duvan i narkotici, oko 5% odjeća i obuća, oko 6% namještaj i rutinsko održavanje stana itd. Sigurno je da samo u ova tri segmenta izdataka za finalnu potrošnju ima značajnog prostora da se disciplinovano okrenemo domaćim proizvodima. To bi prouzrokovalo višestruke pozitivne efekte.
Npr. ako bismo kao potrošači insistirali na domaćoj hrani i bezalkoholnim pićima, te na domaćim alkoholnim pićima, to bi predstavljalo pozitivan stimulans za razvoj sela i poljoprivrede, ali i domaće prerađivačke industrije.
Slično, i u segmentu odjeće i obuće, namještaja i održavanja stana, ako se disciplinovano okrenemo domaćim proizvodima, koristi će biti višestruke. Takođe, ako bismo kao turisti više trošili na domaćim destinacijama to bi u srednjem roku imalo pozitivnog uticaja na razvoj domaćih turističkih destinacija, ali i na zaposlenost i investicije u turizmu.
Ako bismo na krilima mjera koje preduzimaju i propagiraju epidemiolozi, čitavu 2020. godinu proglasili godinom discipline i sada tu disciplinu prebacili na ekonomski teren, mogli bismo značajno promijeniti strukturu izdataka za finalnu potrošnju sektora domaćinstava u našu opštedruštvenu korist.
Generalno, proizvode koji se uvoze u BiH i koji predstavljaju finalnu potrošnju domaćinstava, možemo podijeliti u tri grupe.
Prvo, proizvodi koje domaći proizvođači mogu ponuditi sa podjednakim ili većim nivoom kvaliteta od uvoznih. Kada je riječ o ovim proizvodima, zaista nema ni jednog jedinog razloga da ne kupujemo domaće. Bar kada je riječ o hrani, bezalkoholnim i alkoholnim pićima, zaista ćemo sebi pomoći mnogo ako trošimo domaće, a nećemo kao potrošači biti na gubitku za kvalitet. Definitivno imamo kvalitetne domaće hrane, a poljoprivrednici su u velikim problemima kako da plasiraju proizvod, zbog navika da se kupuje uvozni proizvod.
Druga grupa su proizvodi koje domaći proizvođači mogu ponuditi, ali sa nešto nižim nivoom kvaliteta od uvoznih. Ako bismo pokazali disciplinu i dali šansu domaćim proizvođačima koji mogu da ponude nešto malo manje kvalitetan proizvod od inostranog, ali po zadovoljavajućoj cijeni, možda bi domaći proizvođači mogli da iskoriste taj stimulans i da povećaju kvalitet svog proizvoda. Sve je lakše kada imate tražnju.
Treća grupa su proizvodi koje domaći proizvođači uopšte ne mogu ponuditi. Ako se radi o luksuznim proizvodima, koje u ovom momentu nije nužno nabaviti, sigurno je da bi bilo za društvo korisno odložiti kupovinu i ta sredstva preusmjeriti na nešto drugo što će podstaći tražnju za domaćim proizvodima. Npr. ako jedan pojedinac razmišlja da ove godine uveze automobil ili da zasadi plantažu nekog voća na svom imanju, sigurno da bi sa aspekta borbe za prevazilaženje negativnih ekonomskih efekata pandemije na nivou društva, ovo drugo bilo bolji izbor. Slično, kada se radi o turističkim putovanjima, korisno bi bilo da stanovništvo koje je planiralo budžet za ovu svrhu ove godine pruži šansu domaćim turističkim sadržajima, izletištima, spa centrima, banjama, planinama, aqua parkovima i sl.
Dakle, u segmentu izdataka za finalnu potrošnju domaćinstava ima značajnog prostora da se stvari donekle učine boljim, ako bi se struktura potrošnje popravila u korist domaćih proizvoda. Da li kao društvo u cjelini imamo discipline za ovako nešto? Ne znam. Ali promovisanje discipline u ovom segmentu zaslužuje isto tako veliku medijsku pažnju koju je dobilo promovisanje discipline kada je riječ o poštovanju epidemioloških mjera prevencije.
U tom slučaju je mnogo toga moguće i lakše, što se najbolje vidi na primjeru poštovanja mjera prevencije širenja pandemije virusa COVID-19. Zbog toga treba podržati Privrednu komoru i domaće proizvođače kada upućuju poruku „kupujmo domaće“.
