BANJALUKA – Republika Srpska i njene insitucije nisu pronašle mehanizam koji bi bio uspješan u borbi protiv onih poslodavaca u realnom sektoru koji dio plata svojim radnicima isplaćuju u gotovini, na ruke ili u koverti, praveći tako štetu i državi kroz utaju poreza, ali i samim radnicima koji ostaju uskraćeni za dio doprinosa.
Nedavno se navršilo dvije godine kako je Poreska uprava pokrenula kampanju „Deblja koverta, tanja penzija“, sa ciljem da se poveća svijest radnika o značaju plaćanja doprinosa na cjelokupnu mjesečnu platu.
Međutim, reakcije na drugoj strani nije bilo.
Radnici, koji su identifikovani kao nosioci borbe protiv ove pošasti nisu mogli da se nose sa pritiskom i eventualnim posljedicama čime su prećutno dali saglasnost svojim poslodavcima da ne mijenjaju obrazac.
To nam je potvrđeno i u Poreskoj upravi Republike Srpske.
„Problem pri vršenju kontrola predstavlja činjenica da radnici, iz straha da ne ostanu bez posla, uopšte ne sarađuju sa inspektorima, odnosno izjavljuju da je iznos koji dobiju na svoj tekući račun, cjelokupan iznos njihove mjesečne plate“, navode oni.
Pojašnjavaju da inspektori u kontroli uzimaju izjave od radnika, odnosno traže od radnika da se izjasne koliko tačno iznosi njihova mjesečna plata, ali da su radnici u tom slučaju prilično disciplinovani na svoju štetu.
„Velika većina radnika izjavljuje da je iznos koji dobijaju na tekući račun njihova cijela plata. Pozivamo one koji dio svoje mjesečne plate dobijaju u gotovini da sve takve slučajeve prijave Poreskoj upravi RS i da sarađuju sa inspektorima te da na taj način misle na svoju budućnost“, kažu oni.
Inače, u slučaju da se ova pojava otkrije i dokaže, poreskom obvezniku se obračunava i nalaže plaćanje punog iznosa poreza i doprinosa na lična primanja koja su stvarno isplaćena.
Takođe, protiv firme se pokreće prekršajni ili krivični postupak u zavisnosti od visine utajenih poreza i doprinosa.
Kako saradnje sa radnicima nema, poreznici moraju da „češljaju“ finansijske izvještaje.
Tako akcenat stavljaju na one firme koji prijavljuju radnike na minimalan ili ujednačen iznos plate, gdje se vrši analiza odnosa dobiti i broja prijavljenih radnika na minimalnu platu.
Pored toga, neki od indikatora prilikom planiranja kontrola su im i kada broj prijavljenih radnika nije u proporciji sa prihodima iskazanim u godišnjim izvještajima, ali i kada iznos plata na poreskoj prijavi odstupa od prosječne plate za određen stepen stručne spreme, kao i kada je radnik prilikom promjene poslodavca pristao na manju mjesečnu zaradu.
Sindikat: Rješenje opšti kolektivni ugovor
Međutim, kakav je finansijski efekat toga, nisu otkrili.
U Savezu sindikata Republike Srpske rješenje vide u donošenju Opšteg kolektivnog ugovora koji treba da usaglase socijalni partneri.
Na osnovu njega se donose granski kolektivni ugovori a zatim i posebni koji se potpisuju između sindikata i uprave preduzeća.
Tim aktima bi svako radno mjesto bilo vrednovano po stručnoj spremi i imalo bi svoj koeficijent koji bi se množio sa cijenom rada.
„Mi od toga nemamo usvojeno ništa. Postoji samo jedna najniža plata koju radnik mora da primi a to je u ovoj godini 700 KM. Svaki poslodavac koji isplati najnižu platu ispunio je svoju zakonsku obavezu i tu se priča završava“, kaže za CAPITAL Danko Ružičić, potpredsjednik Saveza sindikata Republike Srpske za privredu.
On napominje da je isplatom dijela plate u gotovini Vlada izgubila porez na platu kao i prihode za Fond PIO, Fond zdravstvene zaštite, Fond dječije zaštite i Zavod za zapošljavanje RS.
Sa druge strane radnici gube dio doprinosa zbog čega ne mogu dobiti penziju sa kojom će moći živjeti.
„Sve dok poslodavci ne prihvate da potpišu kolektivne ugovore i tako ostvare svoju ustavnu i zakonsku obavezu mi nećemo ovaj problem riješiti“, kazao je Ružičić.
Poslodavci: Plaćamo državu da nas štiti od nelojalne konkurencije
U Uniji poslodavaca Republike Srpske nedavno su se izjasnili da platama nije mjesto u opštem kolektivnom ugovoru.
Kažu da sa Ministarstvom finansija vode pregovore oko uvođenja minimalne poreske osnovice za svaku granu privrede, a što bi mogao biti dio rješenja.
„U svakom slučaju plaćamo državu da nas zaštiti od nelojalne konkurencije koja nas svojim ponašanjem ugrožava“, zaključio je Trivić.
Tvrde da postoje grane privrede koje su u potpunosti naklonjene ovakvim poslovnim navikama.
„Najbolji primjer je građevinarstvo koje je u potpunosti u sivoj zoni, što se jasno vidi po prosjeku plata. I u oblasti saobraćaja situacija je veoma slična. Stvari na bolje se mijenjaju u ugostiteljstvu gdje se bilježi rast uplate doprinosa jer radnici to zahtijevaju“, kaže predsjednik Unije Saša Trivić.
CAPITAL: Dejan Tovilović
