HELSINKI, Finska je prva zemlja koja će se i stvarno upustiti u eksperiment ‘osnovnog prihoda’. Od početka ove godine odabrana grupa nezaposlenih će primati platu od 560 evra i s tom platom nisu povezani nikakvi uslovi .
Time je Finska prva zemlja na svijetu koja se doista upušta u eksperiment, kako to funkcioniše na ponašanje građana.
Tu ‘platu’ će dijeliti finska služba za socijalnu brigu tamo poznata kao Kela. Možda treba dodati da taj iznos za život u Finskoj nipošto ne znači da neko može lagodno živjeti: prosječna plata je negdje oko 3.400 evra, a to onda znači i da su troškovi života za naše uslove zastrašujuće visoki.
Ali to nije ni smisao takvog osnovnog prihoda, objašnjava Marjukka Turunen koja je na čelu pravnog odjela Kele: ‘Mislimo da bi to mogao biti odličan poticaj da ljudi prihvate barem male i poslove na određeno vrijeme.‘ Do sada su i nezaposleni vrlo nerado prihvaćali takve poslove jer su se bojali da će tako biti gurnuti na dno ljestvice ako se pojavi ‘pravi’ posao, a onda je tu bio i problem poreza. Jer ako se taj prihod zbroji s pomoći koju primaju, ponekad je ispadalo da im je u džepu ostajalo manje nego da uopšte ne rade.
U ovom konceptu je to drugačije: na taj osnovni prihod se ne plaća porez, čak i ako nađu posao i zarade nešto povrh toga.
‘To će im dati finansijsku sigurnost. Mogu računati s tim da će im taj novac stići na vrijeme. Što će učiniti s njim, to je njihova stvar’, objašnjava pravnica socijalne službe. Određena sigurnost Sudionici ovog eksperimenta bit će izabrani slučajnim postupkom među svim osobama između 25 i 58 godina koji su u Finskoj još u novembru 2016. primali pomoć za nezaposlene.
Izabrane osobe su obaviještene tek 31. decmbra i nisu mogle odbiti učestvovanje u tom eksperimentu. Institucija za socijalnu brigu je uvjerena kako će ‘primarni cilj’ tog eksperimenta biti povezan za promocijom zapošljavanja.
A uz to će i pomoći samim nezaposlenima koji su, osim potrage za poslom, morali još ispunjavati nebrojene formulare i papire da bi ostvarili svoju pomoć. Predviđeno je da eksperiment traje dvije godine i u Finskoj se nadaju da će ga proširiti na još više učesnika. Međutim to još nije odobrila vlada Finske.
U svim tim raspravama o osnovnom prihodu se čuju kritike kako će tako ljudi biti još manje motivisani potruditi se da nađu posao. Ali je činjenica da se radna okolina u našem današnjem društvu bitno promijenila u usporedbi s ne tako davnom prošlošću.
Industrija sve manje treba ljudsku radnu snagu, nego tek stručnjake koji će upravljati računarima. Zato zagovornici takvog prihoda tvrde kako će on u jednom trenutku postati nužan jer jednostavno neće biti dovoljno radnih mjesta za čitavo radno sposobno stanovništvo.
I drugi eksperimentišu.Švicarska je 2016. godine provela referendum u kojem je predlagan osnovni mjesečni prihod od 2.500 švajcarskih franaka (oko 2.300 €) i radišni Švacarci su taj prijedlog uvjerljivom većinom – odbili.
Ali o sličnim modelima se razmišlja i u drugim zemljama, ne samo u imućnim državama poput Finske ili Holandiji, nego i u Keniji i čak Indiji. Po odvažnosti je odmah nakon Finske Kanada: u pokrajini Ontario je predviđeno da se 2017. takođe provede eksperiment ograničenih razmjera.
Osnova te inicijative je mišljenje bivšeg konzervativnog senatora Hugha Segala kojem je jednostavno dosadila vječita rasprava zagovornika i protivnika takvog koncepta – makar i jedni i drugi sve govore i tvrde samo teoretski.
Senator je zato smatrao kako je potrebno ‘stvoriti dokaz kako bi se formirala politika razvoja, bez predrasuda i zaključaka koji su unaprijed doneseni.’ Kanadski senator je zato predložio program koji će trajati tri godine.
Izabrane osobe će tako dobivati 1.320 kanadskih dolara mjesečno (oko 930 €), a predviđa se da njime budu obuhvaćene i osobe sa invaliditetom. Oni će primati 1,820 dolara (oko 1.280 €). DW
