BEOGRAD – Srbija već godinama uvozi bijeli luk, najviše iz Kine, ali i iz Egipta, Španije, Albanije, a manje količine i iz Makedonije i Argentine.
Samo u 2018. uvezeno je oko 440 tona ovog značajnog i traženog poljoprivrednog proizvoda.
Dok se vrijednim domaćinima koji ga u Srbiji proizvode nudi 180 dinara za kilogram neočišćenog najjačeg prirodnog antibiotika, u marketima se kupuje kineski i to za 700 dinara, pišu Novosti.
Gotovo svaka druga kuća u malom bačkom selu Šupljak nadomak Subotice u njivi ili bašti gaji bijeli luk. A ludoški je ove godine odlično rodio – prosječni prinosi prelaze četiri tone po hektaru.
Proizvodnja ove biljke nadaleko čuvene po svom mirisu je i te kako isplativa, ali na srpske trpeze ipak najčešće stiže iz Azije.
“Uvoz je jedan od problema, ljudi kupuju taj luk jer je belji, a ne znaju da on verovatno sa ljuskom ide u hlor, a ko zna kakvom se hemijom tretira dok ne stigne iz Kine do nas“, objašnjava Tibor Sakač, jedan od najvećih proizvođača u Šupljaku.
“Svi gajimo staru sortu, koja se pokazala najboljom za ovo podneblje, ručno ga vadimo i čistimo, jer tako čenovi ostaju čitavi, neudareni, a time i duže traju. Uz to, ludošli beli luk ima sedam puta više alicina od kineskog. Problem je što nemamo organizovan otkup kao što to postoji za druge ratarske i povrtarske kulture, ne postoji zadruga ili neka hladnjača koja bi rukovodila time da ga proizvođači prodaju po najboljoj ceni. Ovako ga prodajemo nakupcima i onima koji ga koriste kao sirovinu, retko ko izlazi na pijace, jer se to samo sa lukom ne isplati“.
Oni koji rade i druge kulture mogu sebi da priušte da luk skladište i čekaju cijenu, dok su oni koji moraju odmah da plate radnike prinuđeni da ga odmah prodaju nakupcima. Iako ludoški luk u džakovima može da stoji do februara, kod mnogih ne dočeka zimu.
“Ovaj posao nije težak, ali je prljav i zahteva mnogo ruku. Kada počnemo vađenje, oko 20 radnika iz Kanjiže je sigurno na njivi i to košta najmanje hiljadu evra, a pritom ne računamo naš rad “, dodaje Sakač.
“Za seme nam otprilike ode 1.500 evra po jutru. Zarade bude, ne žalimo se, ali svi radimo, već pola veka cela porodica je uključena u ovaj posao. Najlepše glavice iz sopstvene proizvodnje svake godine odaberemo i ostavljamo za seme i tako se u porodici proizvodnja belog luka prenosi sa generacije na generaciju. Glavice belog luka, u zavisnosti od krupnoće, imaju osam do 12 čenova, a od svakog zasađenog kilograma semenskog, kada je sve u redu, primeni se odgovarajuća nega i agrotehnika, u leto daje bar pet kilograma roda“.
Zbog činjenice da zahtjeva dosta manuelnog rada, sve je teže naći radnike. Ove godine je, kako kažu, bilo još i dobro, jer se mnogi, zbog korone, nisu vratili na rad u inostranstvo.
Nedavno se pojavila informacija da Evropi prijeti nestašica bijelog luka i da će opet morati da uvozi veće količine iz Kine, jer su količine kojima raspolažu najveći proizvođači već rasprodate.
Za razliku od neočišćenog, vijenac bijelog luka košta oko 500 dinara, a skuplji je jer zahtjeva posebnu pripremu i rad domaćica. Biraju se najkrupnije glavice, a prije pletenja, preko noći, luk odstoji napolju da bi na njega pala rosa. Plete se rano izjutra, dok još nema vlage i može lijepo da se uvija. B92/novosti
Komentariši